Uncategorized

O ostalim danima

giphy-downsized-large

A ima i onih dana kad se probudim na lijevu nogu. Mrtva umorna, jer tuga me je cijelu noć cijelu imala. Tuga. Ona nije jedna od onih šema, koja prvim pogotkom sunčeve strijele od staklo prozora, pokupi sve svoje i odlazi nepovratno. Ne, ona je vjerna. Posvećena. Ona me prati, drži za ruku i stalno je ljubomorna. Ljubi me danima. I grliti ne prestaje. Koliko god puta sam je gadno otjerala od sebe. Svađala se s njom. Tuga se uvijek vraćala i sve to iznova praštala. Ali, s njom mi je zaista teško zaljubiti se u svoje misli (sebe), a osim tog samosažaljenja puno mi stvarno ne preostaje. I vučemo se tako kroz svakodnevnicu. Lijeno. Aljkavo. Najčudniji smo par u gradu. I negdje na desetoj stepenici dok se penjem na svoj odsjek ili stojim u redu supermarketa. Ili dok se bezvoljno provlačim ulicama do gradske biblioteke. Padne mi na pamet komična scena iz najdražeg filma. I obojeni stih iz pjesme Izeta Sarajlića. I tad, tuga me kori i znam da je povrijeđujem svojim nezrelim postupcima. I sjećam se jedne trešnje. Svakog proljeća tu na komšijinoj ogradi među granama petljale su se dječje ruke, uprkos batinama koje bi uslijedile. Usudim se u tim trenucima čak pomisliti da možda danas nekog i obradujem svojom pojavom. Padne mi na pamet kako mi se ponoć nekada činila misterioznom. I ono doba kad su čari Nove Godine bile prskalice i jelke i dok te iste nisu bile ubijene pitanjem “Šta ćeš ti za Novu?” Osjećam već grižnju savjest. Tuga me gura i vuče za rame, a ja joj se opirem. Viče na mene i pravi scenu. Međutim, besramno u glavi posmatram onaj široki osmijeh kad sam mu jednog aprila prvi put rekla “Volim te.” Mada sam nekad preskakala konopac i kozlić, sad rado preskočim našu pjesmu i naše staro mjesto. Ima i onih kratkih dijelova moje podsvijesti u kojima mi se pomalo i svidi ono što sam napisala, naslikala ili uradila. Međutim, to se mojoj vjernoj prijateljici ne sviđa. Pa odlazi, sva ljutita i uvrijeđena i okrećem se za njom. Tražim je, ali ona je zbrisala. Ne odgovara mi na pozive, poruke ni pisma. A povrijedila sam je i osjećam grižnju savjest, iako znam opet će se vratiti.

(Osjećati se krivim prilikom najsitnijeg privida sreće je (ne)prirodno.)

10 thoughts on “O ostalim danima

  1. Svakom postu se obradujem unapred, jer znam nećeš razočarati. I nemam reči da te prehvalim za sve napisano. Samo nastavi dalje, nemoj da odustaneš nikad!
    P.S. razmisli da vratiš post “podsjetnik dana” (jer si u pravu) 😉

    Liked by 1 person

    1. Oduševljena sam tvojim komentarom. Neopisivo mi je drago da ti se sviđa i mnogo mi to znači, s tim da sam blog napravila čisto da imam te neke svoje ‘škrabotine’ na jednom mjestu, a uz to uživam u čitanju drugih radova istomišljenika, književnika, pjesnika…nisam uopšte očekivala da će me zaista iko čitati, a kamoli da ću od samog početka dobiti sjajnu konstruktivnu kritiku i divne komentare 🙂 Baš mi ovo dalje hrabrost, želje i MNOGO motivacije da nastavim. HVALA puno 😀 🙂

      P.S. Smišljam još šta ću sa tim dnevnim podsjetnicima, možda u jedan post da ih objavim ili maksuz rubriku napravim 😀 🙂

      Like

      1. Ne znam ja mnogo oko toga, ali kod tebe se oseti i doživi svaka rečenica, reč. Naizgled tvojim godinama, osećaš više nego će mnogi u celom životu, zato samo nastavi da pišeš, o svemu. I nazovi škrabanje, ali to su jake i ozbiljne stvari (zna onaj ko razume).

        P.S. “Škrabaj”, ne daj se :)… (rubrika, rubrika!! ;))

        Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s