Uncategorized

“Kad zamirišu jorgovani…”

IMG_4800

 

Ja sam dosadna melanholija. Ti si nešto poput najljepšeg sna. Ti si bezbrižno nedjeljno popodne. Ti si romantični zalazak sunca. Ti si najzaljubljenija julska pjesma. Dok sam ja bolni jecaj koji se ispovijeda jastuku utorkom u dva ujutro. Ja sam razbijen prozor u najhladnijem januaru. Izvinjavam se zbog svoje nespretne tuge. Pripadam samo ne voljenim i zaboravljenim dvadeset devetim februarima. A ti pripadaš bojama duge nakon užasnog nevremena. Ti si pomalo oboje. I dobro i loše. U tvojim mislima niče cvijeće, a u mojim ostavljaš cunami osjećaja. Tiho nježnuješ i još tiše voliš. Držala sam te za riječ. Dugo i predugo. Tebi je već dosadila moja zimska tugaljiva melodija. Tebi se više slušaju novi ljetni hitovi. Ja sam one-hit-wonder. Da ljudi liče na svoja ne ispunjena obećanja, možda bi i u mom srcu oživjelo proljeće?

(“Lako ćeš ti bez mene, al’ kako ću ja bez tebe …”)

2 thoughts on ““Kad zamirišu jorgovani…”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s